evo kako je sve pocelo...a mozda i nije...mozda nikada i nece

Published on 06/03,2008

evo kako je sve pocelo,moji bloggeri...

pre oko godinu dana,sedim ja tako u busu,vracam se iz skole...kad,na stanici pre moje, ulazi jedan decko...cna kosa,crne oci,tamna put...sa gitarom...meni se nije cinio nesto preterano lep,da poludim za njim,ali sam jednostavno osetila neku harizmu,neku silu izmedju nas dvoje...ili koja je dopirala samo sa moje strane...ne znam...

zapamtila sam ga,ali sledecih dana ga nije bilo...mislila sam na njega,ocekivala svakoga dana kada ce se pojaviti u autobusu ponovo,ali nije ga bilo... a onda,posle odprilike 2 meseca, on se ponovo pojavio...neverovatno,ali posle dva meseca nisam ga zaboravila...posle tog pojavljivanja ponovo ga nije bilo...vec sam polako prestajala da mislim na njega...prosla su jos 2...3...4 meseca...poslednja 2 meseca sam zaista potpuno zaboravila na njega, nisam ni jednom pomislila na njegove duboke oci, njegov taman pogled, njegovo andjeosko lice...

upisala sam se na jedan sport...i tada,bas prvog dana,kada sam trebala da udjem u salu prvi put i da pocnem da treniram, odjednom mi se u glavi pojavila banalna ideja: ``a sta ako onaj prelepi decko iz busa trenira ovde?``

ni sada ne mogu da verujem kako mi se ta misao stvorila u glavi...znam da je nemoguce...ali,ipak,``nemoguce`` cesto postane moguce...jednostavno,nisam mislila uopste na njega 2 meseca,vec sam ga zaboravila,a onda mi se u glavi nejdnom pojavila ta misao...i to jos tako banalna...kao da sada kazete: ``sta ako je onaj decko kojeg sam videla pre godinu dana sada u tom i tom kaficu?``...ili tako nesto...

ali,ispostavilo se da sam bila u pravu...usla sam u salu i ugledala ga...prvo sam pomislila da mi je strasno poznat, a onda sam ponovo osetila onu harizmu...i setila se...

jos uvek ne mogu da verujem...sta je ono bilo? intuicija? 6.culo? nesto paranormalno? nikada nisam imala dobro razvijenu intuiciju...

sve se to odigralo pre godinu dana...

sada ga vidjam svakog drugog dana...ali...ja jednostavno za njega ne postojim...mislim, lako bih ja prestala da ga volim kada bih znala da je on kreten koji nije vredan moje paznje...ali to jednostavno nije tako,ja vidim kako se ponasa,kako komunicira sa drugima,kako se smeje...i te njegove osobine nisu osobine lose osobe...zato ga toliko volim,i zato mi je sve tako tesko, jer nikada nece biti nista od nas...on jednostavno ne komunicira samnom...a i mislim da mu se ne svidjam...uopste...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Comments

  1. 06/03,2008 | 12:30

    My mama said
    You cant hurry love
    No, youll just have to wait
    She said love dont come easy
    But its a game of give and take
    You cant hurry love
    No, youll just have to wait
    Just trust in a good time
    No matter how long it takes

    Phil Collins

  2. 06/03,2008 | 15:50

    but I say-love don`t ask for ages...love come when she want...and you can`t respond...

  3. 06/03,2008 | 20:43

    Ma, samo ti se cini da ne zeli da prica sa tobom. Sta ako i on misli da se on ne svidja tebi. Bolje mu pridji i razgovaraj s' njim zato sto ces tada imati jasniju sliku o njemu.

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me